Građanski aktivista Mirsad Kurgaš iz Bara dostojanstveno i hrabro je odmarširao više od 145 kilometara od Ulcinja do Herceg Novog u sklopu protestnog marša „SOS za Montenegro“. Sa nimalo lakim ruksakom, prikačenim megafonom i prostirkom za odmor na leđima, sa još nekoliko plastificiranih banera u rukama, vodom i najneophodnijim potrepštinama za ovo „aktivističko hodočašće“, ovaj putujući aktivista je svojim djelom pokazao koliko mu je stalo do zdrave životne sredine i prirodne baštine, zbog čijeg očuvanja se otisnuo na ovaj put. Iako je iz Ulcinja, sa Male plaže krenuo sa grupom aktivista-aktivistkinja, iako su mu se u Petrovcu, Budvi, Kotoru i Herceg Novom priključivali drugi simpatizeri i istomišljenici, Mirsad je praktično cijelu rutu prepješačio sam. Stopala raskrvavljena od žuljeva i otpalih noktiju, otekle noge i umor koji ga stiže poslije marša, ne mogu da zasjene zadovoljstvo što je ispunio svoj cilj i ovom „žrtvom” skrenuo pažnju javnosti na opasnosti od zagađenja životne sredine. Njegov moto je „pokazati stav, uzimajući u obzir svačije reagovanje, bez defetizma – i ništa nije izgubljeno”.
–Vrijeme je da oni koji se pozivaju na pretke, na njihovo čojstvo i junaštvo, konačno pokažu je li im što pripalo od toga i da to pokažu na djelu. Protiv naftaša možemo da se borimo tako što ćemo izaći na more da ih dočekamo, ako ne na moru, možemo na kopnu, treba da pokažemo stav. Ako oni idu prema nama, prema građanima naše zemlje, na ovakav način da se odnose prema tome kao da je to njima bogomdano da jednostavno mogu da ga unište, onda im treba adekvatno i odgovoriti, kazao je u razgovoru za „Dan“ prilikom marša kroz Kotor, uoči uplovljavanja istraživačkog broda Polar Empress, koji bi trebalo da počne 3D - seizmičko snimanje ulcinjskog podmorja.
Mirsad Kurgaš je osnivač NVO „Broj 19”, u sklopu koje je učestvovao u brojnim akcijama, od podrške majkama u njihovim protestima za nadoknade, protiv NATO-a, do obilježavanja godišnjice deportacija i genocida... Njegovu ideju da krene jadranskom magistralom pronoseći glas protiv podvodnih istraživanja nafte i gasa podržali su istomišljenici, aktivisti i prijatelji iz raznih nevladinih udruženja, te su tako razmjenjujući stavove i mišljenja, na fejsbuku spontano formirali Mrežu „SOS za Montenegro”. Svi oni su na svoj način dali svoj doprinos Mirsadovom maršu, prijateljskim rukovanjem, vodom, sendvičem, prenoćištem, zajedničkim koračanjem sa banerima... Marš je specifičan po tome što ga organizuju građani, bez ikakvih finasijskih sredstava, bez donacija, grantova, vođeni samo svojom voljom i željom da svojim potomcima ostave ekološki čistu Crnu Goru i Mediteran. Slično aktivističkoj mreži „SOS za Jadran“ u Hrvatskoj, koja je uspjela da spriječi izdavanje koncesija njihovog podmorja za istraživanje nafte i gasa, oni žele da informišu, animiraju i motivišu širu javnost da se svojim zalaganjem suprotstave bušenju crnogorskog podmorja radi naftnih istraživanja.
Ističe da na malom prostoru Crne Gore ima mnogo kriznih ekoloških žarišta, uzurpacije, uništavanja, ekocida, što je u suprotnosti sa proklamovanom „ekološkom državom”. Jadran je, smatra Mirsad, ostao da bude „kruna” svega onoga što se izdešavalo posljednjih 30 godina, kako na kopnu, tako i na moru. Ova istraživanja koja se sprovode u nekom manjem intenzitetu proteklih godinu i po, vršena su u akvatorijumu Ulcinja još 2003. godine, kada je Institut za biologiju mora, tvrdi Kurgaš, bio izričito protiv istraživanja nafte i gasa, „protiv seizmoloških bombardovanja vazdušnim topovima, a sada su dali zeleno svjetlo za isto to”.
Smatra da ekonomskoj računici nema mjesta kada su u pitanju univerzalne vrijednosti.
– Prodajemo se za šaku eura, dok u svijetu prestaju sa istraživanjima fosilnih goriva, mi otvaramo tu mogućnost u našem podmorju. Uništićemo kompletnu prirodu i gdje ćemo onda biti? Onda ćemo nešto tog novca koji dođe u našu kasu morati da koristimo da zatrpavamo te bušotine, a narednih decenija ćemo da čekamo ribu. Ribari bi morali da se oglase s tim u vezi, da se čuju i pomorci kojih u Kotoru ima puno. Mnogi od njih su radili ili rade na naftnim platformama, znaju koliku to opasnost predstavlja za Crnu Goru i bilo bi dobro da se bar neko od njih oglasi ovim povodom. Ako ništa drugo, članovi Bokeljske mornarice, da li je to stvar simbolike, ali u svakom slučaju bi jednim performansom mogli da pokažu svoj stav, poručuje Kurgaš.
Ovaj problem nije stvar samo Primorja, ovo je problem cijele Crne Gore i ne samo nje, već problem regiona- Hrvatska neće biti pošteđena akcidenata koji se dese kod nas. Isto to važi i za ostale zemlje u susjedstvu, Sloven iju, Italiju, Albaniju, navodi Mirsad i dodaje da je Boka kotorska Jadransko more u malom, koje nije otvoreno more, te se pitanje ekologije tiče svih nas.
– Za početak, hajde neka Primorci ustanu da brane rijeke od mini-hidroelektrana, da brane svoje šume i na sjeveru, hajde da ovi iz kontinentalnog dijela ustanu i daju svoj glas protiv ovoga što nam se sprema, jer Jadransko more pripada svima nama, poručuje Mirsad. Dan nakon marša on zajedno sa svojim prijateljima i aktivistima radi na prikupljanju podataka i mapa o bombama visoke razorne moći, odbačenim u rizičnom podmorju nakon Drugog svjetskog i rata devedesetih godina, sve u svrhu mirovnog građanskog aktivizma.
M.D.Popović

Snaga entuzijazma

- Aktivisti NVO Grin houm podržali su marš od početka, kao i istomišljenici iz „Bokobrana”. Protestni marš je u Budvi podržao Milan Svitlica sa ekipom NVO „Porat”, sa kojima sam barkom napravio jedan „vjađ“ do ostrva Sv. Nikola, čime sam ih podržao da istraju u odbrani Školja. U Kotoru su nam se pridružili aktivisti NVO Ekspedicio, Naša akcija, Anima, članovi SRD Vjeverica... Siguran sam da nas mnogi podržavaju, kako organizacije, tako i pojedinci, svi su oni na našoj strani, na strani pravde, pitanje je samo kako da tu podršku artikulišu. Jedan od načina je i peticijom. Obrazac peticije u elektronskoj formi zainteresovani mogu da nađu na fejsbuk stranici „SOS za Montenegro”, da je odštampaju i potpišu, zajedno sa drugim prijateljima, članovima porodice i da nam te potpise dostave. Iskustvo iz prethodnog perioda ne obećava mnogo, kao na primjer peticija za Mamulu, koja je imala na desetine hiljada potpisa, koji nisu bili dovoljni da promijene namjere investitora. Ipak, daćemo svojih sto posto kako bismo spriječili dalju devastaciju jadranskog akvatorija, kazao je Mirsad Kurgaš za „Dan”.

Svjedočiti kako je pravo

– Ono što nam saopštavaju u rijetkim situacijama predstavnici naftne kompanije i predstavnici Agencije za zaštitu životne sredine, apsolutno ne odgovara činjenicama. To se uglavnom sve radi „ispod žita“, preko 90 posto građana je neinformisano o ovome. Ogromne studije istraživanja koja su vršena širom svijeta, dostupna su preko interneta, gdje možete vidjeti snimke, dokumentaciju, sve potkrijepljeno dokazima – uništava se biljni i životinjski svijet na tom prostoru na kom oni djeluju; buka koja se stvara tom prilikom, sa crnogorske obale čuće se na obalama Libije; riba koju ne ubiju tom prilikom, pobjeći će drugdje. Molim stručnjake iz Instituta za biologiju mora u Kotoru da još jednom dobro razmisle da li zaista stoje iza tog stava da se mogu vršiti istraživanja nafte u našem podmorju. Nadam se da će savjest proraditi i kod gospode iz Agencije za zaštitu životne sredine, da svjedoče onako kako je pravo, a ne onako kako im drugi nalaže, apeluje aktivista.